Crysis 2
![Picture](/uploads/9/7/7/8/9778156/1229240.jpg)
Crysis kec (u narodu popularna “Kriza”) ostaće upamćen kao benchmark za entuzijaste, hardcore silovatelj nevinih konfiguracija. Retko ko je imao čast da ovaj naslov ne štuca bar malo na njegovoj mašini, ali se svako ko je uspeo da igra Krizu sa maksimalnim podešavanjima (a da framerate bude bar 30) uverio da Crytek nije briljirao samo kada se o grafici radi. Crysis je, sem što je izgledao odlično, bio i odličan shooter.Crysis 2 ostaće upamćen kao još bolji naslov. Pre svega ova igra je šamar u lice razvojnim timovima koji se besumučnu utrkuju u kloniranju hodnik pucačina, kakva je i sam Call of Duty. Naravno, i Crysis 2 je linearan naslov, ali kada se njegove mape uporede sa “hodnicima” tipične pucačine današnjice, onda govorimo o velikoj slobodi. Svaka arena ove pucačine dizajnirana je sa različitim gameplay stilovima na umu. Crysis 2 od igrača neće tražiti da ubije nožem protivnika kada je razvojni tim želeo, jer i manje skriptovane igre mogu biti cool: u stvari, one su još bolje.
Oko nano odela se, kao i do sada, vrti celokupan gameplay. Sistem sposobnosti ovoga puta je prilagođen konzolama, ali su time i PC igrači profitirali još zanimljivijom mehanikom. Sem povećane izdrživosti, nevidljivosti i brzine, prisutan je i termalni vizir, koji otkriva sva živa bića u okruženju. Ubijanjem vanzemaljskih protivnika skuplja se “nano catalyst”, resurs koji se koristi za otključavanje sposobnosti poput vidljive linije projektila, ublaženog pada, tihog trčanja i sl. Nadogradnje se prenose u novu igru, čime je vrednost ponovnog igranja dodatno uvećana.
Prototype 2
![Picture](/uploads/9/7/7/8/9778156/6855354.jpg)
Ponekad je čoveku potrebno da se opusti i isprazni oslanjajući se na sirovu snagu. Zato ljudi, recimo, udaraju bokserski džak. Prototype 2 je gamerski ekvivalent ove prakse: to je open world akcija gde je Nju Jork vaše igralište, dok trčite po zgradama kao veverica na kofeinu i stereoidima, preskačete čitave gradske blokove, šutirate tenkove kao da su fudbalska lopta i zakucavate helihoptere u zgrade.
Dobro, Prototype 2 ima i priču, sporta radi. Nju Jork je, još jednom, pod udarom “Mercer virusa”. Novi protagonista, apsolutni kralj eksesivnog nasumičnog psovanja i psovanja, James Heller radi sve što može da pronađe Mersera, glavnog baju iz prve igre, kako bi se osvetio za smrt svoje kćerke i supruge, za koju krivi upravo originalnog glavnog lika. Ovaj koncept je primamljiv i atraktivan, te su očekivanja bila veća što se tiče priče, ali ćete brzo zaboraviti za Helerovu motivaciju, jer, u suštini, idete od tačke A do tačke B, kako bi saznali novi komad informacije i usput proždrali ključne protivnke, kako bi replikovali njihov izgled. Ubrzo ćete prestati da marite za likove, protivnike, priču, pokojnu porodicu protagoniste. Priča, dijalozi, atmosfera, čak i grafika, sve je podređeno gameplayu. Iako je iskustvo igranja Prototype 2 sasvim plitko i prazno, to ne znači da ono ne pruža zabavu i zadovoljstvo. Ako volite akcionie igre, imajute u vidu da Prototype 2 ne donosi ništa novo, ali da je ključ koliko-toliko uspešne formule za ovu igru - preterivanje. Ovde su sve proporcije prenaduvane, pa je svaki lik ili objekat podložan iživljavanju.
L.A. Noire
![Picture](/uploads/9/7/7/8/9778156/9289953.jpg)
Mehanički, L.A. Noire prati GTA IV u stopu. Vožnja kolima se i dalje ponekad graniči sa osnovnim zakonima fizike – sačekajte samo da dođete do misije sa poterom kolima kroz gust saobraćaj, pa se vratite i recite nam da drugi učesnici u saobraćaju nisu tačno istrenirani, odnosno skriptovani da vam smetaju. Verovatno su zbog ovoga i ubacili opciju za preskakanje akcionih sekvenci, ako bolje razmislimo. S obzirom da napucavanja ima jako malo, i to samo kada vam igra dozvoli, ne treba da se čudite što je ovaj aspekt dosta uprošćen. Dok GTA IV ima indikatore za oklop, municiju i slično, ovde toga nema uopšte. Pištolj ima neograničenu municiju, a druga oružja možete sakupiti i koristiti dok vam ne nestane metaka (u vezi sa čime će vas Phelps obavestiti). Osim toga, cover-based sistem je manje-više ostao netaknut. Vožnja između lokacija je takođe opciona – dovoljno je da izaberete lokaciju, držite dugme za ulazak u vozilo i vaš partner će preuzeti volan. E sad, dok je GTA IV imao mnogo sadržaja pored glavnih misija, ovde ćete sa tim imati mnogo manje posla. Pored dvadesetak slučajeva, tokom vožnje će vam centrala javljati sitnije zločine (Street Crimes), kojih ima ukupno 40 i otključavaju dodatna odela (biraju se iz menija i ima ih tek nekoliko) i slične dodatke. Dodatne misije koje dolaze uz igru kupljenu na određenim mestima, a koje će verovatno naknadno biti dostupne svima, donose malo više u obliku odela koje će vas učiniti neznatno izdržljivijim i bedževima raštrkanim širom Los Anđelesa. Osim ovoga, tu su i znamenitosti čije otkrivanje donosi experience poene, koji su vam dalje potrebni za Intuition poene. Los Anđeles je živ grad, naravno, ali sporednih aktivnosti ima manje nego u GTA IV ili Red Dead Redemptionu. Šteta, jer je svet zaista ogroman, ali nema mnogo toga što bi vas privuklo da proverite šta ima iza onog ćoška ili šta je to nešto što se opazili u daljini. Treba spomenuti i da ćete, bez obzira na uspeh tokom rešavanja slučajeva, na kraju uvek doći na isto, jer otkrivanje prave istine utiče na slučaj u toku, budući na njihovu izoliranu prirodu. Ne ostaje vam ništa drugo nego da kasnije još jednom odigrate one čijim rezultatom niste zadovoljni, ne bi li otkrili još jedan delić slagalice.